"Aleksandar Vulin je otisao u Moskvu i danas se sastao sa ruskim predsjednikom Putinom. Drugi, veći Aleksandar, predsjednik Srbije mu je spakovao akt tašnu i informacije koje treba da prenese Moskvi o razgovorima i rezultatima posjeta Beogradu, Direktora CIA i člana kabineta američkog predsjednika Bajdena, Bila Burnsa, njemačkog kancelara Šolca i francuskog predsjednika Makrona. Ali, nije Vulin sam pakovao svoju akt tašnu, pakovao je Vučić. Naravno, Vučic nije predao sve najznačajnije informacije već ih je Vulinu dao na kašičicu", izjavio je nekadašnji ambasador i šef misije SRJ pri SAD Nebojša Vujović.
„Zašto, pa Vučić je bacio kocku, pregazio Rubikon i prešao na stranu zapadne zajednice, pokušavajući već da ubaci cipelu, a zatim i koljeno u poluotvorena vrata NATO. To je srž i njegova dominantna politička kretnja koja dobija na ubrzanju. A Vulin, koji još od doba JUL-a i Mire Marković, služi za slikanje, sa dužom ili kraćom kosom, svejedno je, ima jednu za Vučića važnu unutrašnje političku ulogu. Pokazivanje svojoj jakoj rusofilskoj glasačkoj bazi, da je nije izdao, da je njegov rezim i dalje na ‘ti’ sa Putinom. Zato poštar Vulin zvoni dvaput u Rusiji u kratko vrijeme, danas u Vladivostoku, poslije Putinove posjete Mongoliji“, naveo je Vujović.
Kako je istakao, teško će „nosilac pošte zavarati Putina, ali pošiljalac pisma će sigurno zavarati svoje podržavaoce kod kuće, bar onaj veliki dio koji nema vremena da razmišlja svojom glavom“.
„A možda im glava prije svega služi za šišanje i hvatanje mrvica sa stola koji im SNS kasta baca. Opadaju podrška i rejting Vučića zbog litijuma, Kosova, ali taj se proces mora spriječiti, a pogotovo vraćanje sentimenta zaljubljenih u braću Rusiju i Putina prije svega. Ako postoji Vučićeva koordinacija u ovim kretanjima, postoji sa Kvintom, pa čak i o Vulinovoj posjeti Putinu, a ne sa Rusijom. Hej, pa nismo svi juče rođeni. Dva i dva su uvijek četri, možda griješim, čak i četri minus, ali nikada pet. Ne može svima dvojac Aleksandara prodati rog za svijeću. Nažalost, može mnogima, a pogotovo kada je satjeran u kasarnu u Loznici, nedaleko od tazbine da se znoji, prenemaže i da pokuša da nas još jednom prevede žedne preko Drine. Vučić je u strahu samo kod kuće i u svom dvorištu, a kad pređe preko granice, što bi rekao Bora Čorba, pokoj mu duše, „zemlju ne dodiruje“. A takve anđele svoj dom i kada pogledaju to ne dodiruje. A Kosovo, to je Vučićeva tužna priča sa tragičnim krajem. Ne znam kako sebe može da pogleda u oči, a ne nas. I ono što smo nas a few good men sačuvali u ratu, on je predao u miru. Kako se to kaže u čuvenom američkom westernu „for a few dollars more““, zaključuje Vujović.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR