Univerzitetski profesor i novinar iz Novog Sada Dinko Gruhonjić izjavio je danas u Njemačkoj, gdje mu je uručena Nagrada za ljudska prava grada Vajmara, da su masovni građanski protesti prethodnih nedjelja vratili nadu da je promjena u Srbiji moguća i da zemlja neće skliznuti u totalitarizam.
Pošto mu je uručena Nagrada za ljudska prava grada Vajmara, koja je ove godine dodijeljena jubilarni 30. put, Gruhonjić je rekao da su građani Srbije „odlučni da se bore za demokratiju“ otkako je 1. novembra u Novom Sadu 15 ljudi poginulo, a dvoje teško povrijeđeno kada se na njih srušilo nekoliko desetina tona betona sa nedavno renovirane zgrade željezničke stanice.
„Ono što se desilo u proteklih mjesec dana ponovo je vratilo nadu da je promjena u Srbiji moguća, i da zemlja neće skliznuti u totalitarizam pod autoritarnim režimom u kojem jedan čovjek – predsjednik Aleksandar Vučić – donosi sve odluke. Umjesto toga, građani su odlučni da se bore za demokratiju“, kazao je Gruhonjić.
Naveo je da građani zahtijevaju pravdu i da ne odustaju, a da je „režim odgovorio represijom i nasiljem prema demonstrantima, umjesto da uhapsi odgovorne za taj državni zločin – proizvod široke korupcije u vladi“.
„Međutim, za razliku od prethodnih protesta, građani su odgovorili na represiju režima još većom odlučnošću da istraju u zahtjevima za pravdu. Simbol protesta je crvena krvava ruka, a dominantni slogani su: „Ruke su vam krvave“ i „Korupcija ubija“. Ono što je posebno upečatljivo i ohrabrujuće je činjenica da su u najvećim demonstracijama u istoriji Novog Sada, sa 25.000 učesnika, ogromnu većinu činili mladi ljudi“, kazao je novosadski novinar i profesor.
Gruhonjić je rekao da je „smjena kriminalizovanog režima osnovni preduslov ne samo za zaustavljanje raspada srpskog društva, već i za postizanje mira i stabilnosti u regionu Zapadnog Balkana, čiji je glavni destabilizator režim Aleksandra Vučića“.
„On je osoba koja je, čak i tokom ratnih 1990-ih, bila aktivni partner režima Slobodana Miloševića, obavljajući funkciju ministra informisanja – ili bolje rečeno, ministra ratne propagande – u vrijeme kada je režim sprovodio masovnu kampanju etničkog čišćenja i zločina protiv Albanaca na Kosovu“, kazao je Gruhonjić.
Dodao je da je krajem 1990-ih simbol otpora u Srbiji bila stisnuta šaka, sa kojom je „srušen kriminalni režim Slobodana Miloševića“.
„Vjerujem da će aktuelni simbol otpora protiv režima ukorijenjenog u korupciji i nasilju – otvorena crvena šaka – imati isti ishod: uklanjanje autokratskog, šovinističkog i endemski korumpiranog režima sa vlasti“, naveo je.
Gruhonjić je rekao da je duga istorija prijetnji koje je trpio u Srbiji, „kako od ekstremnih grupa, tako i od samog režima, počevši od 1998. uključujući brojne prijetnje smrću od neonacista u Srbiji“.
„Etiketiran sam kao ‘domaći izdajnik’, ‘strani plaćenik’, ‘balija’, ‘ustaša’, ‘vojvođanski separatista’. Razlog za to je što se moj novinarski i intelektualni rad fokusira na teme poput politike, ljudskih prava, odgovornosti za ratne zločine, suočavanja sa prošlošću i pitanja koja se odnose na manjinske i marginalizovane društvene grupe. Ja sam posvećeni antinacionalista i antifašista, što izražavam kroz svoje pisanje i javne nastupe“, naveo je.
On je kazao da je od marta ove godine postao meta intenzivne kampanje kleveta, uključujući otvorene prijetnje smrću.
„Ova kampanja protiv mene i moje porodice, prvo pokrenuta od proruske grupe na mreži Telegram, uključuje i visoke zvaničnike režima, kao i samog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Takođe pokušavaju da me otjeraju sa univerziteta na kojem radim. Tokom ovog perioda, primio sam hiljade šovinističkih uvreda i stotine prijetnji smrću – ne samo meni, već i prema mojoj porodici, uključujući prijetnje silovanjem ženskih članova porodice“, naveo je.
Gruhonjić je zahvalio svima koji su ga nominovali za Nagradu za ljudska prava grada Vajmara – Društvu za ugrožene narode, Reporterima bez granica, Helsinškom odboru za ljudska prava, kao i svim prijateljima, kolegama novinarima, akademskim kolegama i studentima koji podržavaju i njega i njegovu porodicu, a posebno gradu Vajmaru.
„Međutim, najveću zahvalnost dugujem svojoj porodici, koja je izdržala svih ovih godina i koja – nevina kao što jeste – pati zbog mog novinarskog i javnog rada. Pozdravljam vas sve u ime moje supruge, Aleksandre, naše ćerke Dunje i našeg sina Davida. Posebno sam srećan što je danas sa mnom i moja sestra Zlatica – jedna od najvažnijih osoba u mom životu, moj uzor, moja podrška i moj spasilac“, kazao je.
Gruhonjić je rekao da nagradu posvećuje svim ljudima u Novom Sadu, u Vojvodini, u Srbiji i svim borcima za ljudska prava širom svijeta, „koji svojom hrabrošću neustrašivo pokazuju da neće odustati“.
Naveo je da će mu to priznanje „pomoći da nastavi putem kojim ide, uprkos sve većim prijetnjama kojima su izloženi svi koji se zalažu za ljudske vrijednosti“.
„Ova nagrada ima duboko emotivno i lično značenje za mene i moju porodicu, jer predstavlja veoma važno priznanje za moj novinarski i akademski rad na promociji ljudskih prava i na pomirenju naroda u postjugoslovenskom regionu, i za borbu protiv militantnih etnonacionalističkih ideologija“, kazao je.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR