Vučić optužuje zapadne službe, tvrdi da plaćaju studente, a EU mu zapravo pomaže svim silama

 
Evropska unija nije uopše reagirala na proteste studenata u Srbiji, ako se reakcijom ne može smatrati eventualni odgovor na novinarska pitanja u kojima ionako samo uopšteno poručuju da "treba poštovati pravo na izražavanje stavova i okupljanje". Dok vlast u Srbiji i mediji naklonjeni toj vlasti stalno govore kako Zapad želi srušiti Vučićevu vlast, Evropska unija trudi se suprotno - kako toj vlasti što više pomoći. U tijelima Evropske unije studentski protesti uopšte nisu tema. Glavna je briga Evropske unije kako Srbiji što prije uplatiti stotine miliouna eura iz posebnog paketa rasta za Zapadni Balkan i kako otvoriti klaster 3 iz pregovaračkog procesa za članstvo u EU.

Dok Vučić i njegovi saradnici uvjeravaju javnost u Srbiji da iza protesta stoje zapadne tajne službe, od Zagreba do Garmisch-Partenkirchena, EU pojačava napore kako uvjeriti i preostali mali broj država članica EU da ukinu rezerve i omoguće otvaranje poglavlja za Srbiju. Nakon što to nije uspjelo Mađarskoj tokom predsjedavanja Evropskom unijom, sada će to gurati Poljska koja 1. januara preuzima predsjedavanje.

Poljska u srcu

A poljski premjer Donald Tusk pripada skupini obožavatelja Aleksandra Vučića. Govor kojim je Tusk, dok je bio predsjednik Evropskog vijeća, hvalio Vučića ušao je u anale. U tom se govoru, između ostaloga, divio Vučiću u svemu, pa čak i u tome što ne sluša nikoga. Zato Vučić, koji je izuzetno dobro procijenio moć i nemoć Evropske unije, stalno posljednjih dana spominje upravo Tuska kao važnog prijatelja, uz grčkog premijera Mitsotakisa. Njih su dvojica trenutno među najutjecajnijim političarima iz redova Evropske narodne stranke (EPP) čiji je pridruženi član i Vučićev SNS. Upravo se EPP, koji praktički upravlja Evropskom unijom jer ima najveću moć unutar EU ikada, pretvorio u velikog zaštitnika Vučića, a on to dobro koristi.

Vjerovatno predstavnici vlasti u Srbiji ni sami ne vjeruju da su tajne službe iz Hrvatske ili mediji s Kosova i iz BiH tako moćni da mogu utjecati na studentske proteste u Srbiji, a kamoli upravljati njima. Ali, nije bitno što je istina, nego u što ljudi mogu vjerovati. Dakle, kada se spominju hrvatske tajne službe ili Priština, Zagreb i Sarajevo koji tobože stoje iza studentskih protesta ili se njima vesele, onda se zapravo obraćaju svojoj javnosti. Izvan Srbije to nitko ozbiljno ne shvaća.

 
‘Strani plaćenici‘

Još je smješnije kada se studente ili neke opozicione medije u Srbiji optužuje da su "strani plaćenici" jer primaju donacije izvana. Takvu financijsku pomoć prima, između ostalih, i Tanjug, državna novinska agencija koja, gle čuda, sudjeluje u programu koji sufinansira EU, a vodi ga ni manje, ni više nego njemačka novinska agencija DPA. Norveška vlada, koja je donirala nekim medijima u Srbiji, također je, kako smo saznali iz istrage Amnesty Internationala, donirala novac za opremu i srpskim državnim službama koja je navodno korištena i za špijuniranje novinara. Da ne govorimo o novcu EU koji ide za programe koje vodi vlada Srbije.

Još je čudnija retorika prema kojoj susjedi žele Srbiji nemire i propast jer je, eto, Srbija mnogo uspješnija od njih. Da, istina je da Srbija ima velike strane investicije, najviše od zemalja čije službe tobože žele srušiti vlasti. Ali, još je daleko od Hrvatske. Istina je da je puno ljudi otišlo iz Hrvatske u zapadne zemlje EU u proteklih desetak godina. Ali, u to su vrijeme desetine hiljada mladih iz Srbije došli raditi u Hrvatskoj. Zar bi došli da je u Srbiji baš tako sjajno i puno bolje nego u Hrvatskoj? Istina je da je kriza u Njemačkoj, ali ta kriza se mjeri prema njemačkim kriterijima. Nije baš da Nijemci umiru od gladi i, kako su jednom pisali tabloidi u Srbiji, da "Srbi šalju iz Srbije rodbini u Njemačkoj brašno i zejtin".

Sve u svemu, studentski protesti su promijenili ponašanje vlasti u Srbiji. Očito ih vlast doživljava drugačije nego prijašnje proteste opozicije. Ali, što se tiče Zapada, i EU i SAD-a, ništa se nije promijenilo. I dalje računaju na Vučića, s njim sarađuju, njemu pomažu i nipošto ne žele njegov pad. Ako netko drugi u Srbiji dođe na vlast, EU će raditi i s njima. Ali, EU neće u tome učestvovati.