Piše: Vlado Vurušić
Autoritarni režim Aleksandra Vučića nikako da izađe nakraj sa studentskim prosvjedima koji traju već više od mjesec dana, ali i prosvjedi ulaze u rutinu koja ne daje konkretne rezultate. Traje borba iscrpljivanja.
Doduše, sada je neki status quo - ni jedna strana nema u ovom trenutku prednost - pogotovo jer se režim donekle sabrao te je od pasivnosti odlučio krenuti đonom na studente nastojeći ih diskvalificirati, podijeliti i izmoriti. Pat pozicija. Niti Vučić može zaustaviti prosvjede niti ga studenti, za sada, mogu srušiti.
Stoga je sada prijelomni trenutak - mogu li represija, diskvalifikacije i nasilje koje režim provodi nad studentima razbiti prosvjede?
Po Beogradu se priča kako je Vučiću BIA, njegova sigurnosno-obavještajna služba, navodno napravila projekciju da bi mogao "pasti za šest mjeseci" ako nešto ne učini, a prosvjedi se prošire (podsjetimo, mandat mu traje do proljeća 2027. godine). Doduše, nasilno ponašanje režima je više znak nervoze i slabosti negoli snage i odlučnosti.
Napomenimo da su rigidni autokratski režimi padali baš u trenucima kad su podizali ljestvicu državnog nasilja i represije - sjetimo se samo državnog udara u Rusiji 1991. godine ili Ceausescuova obračuna s prosvjednicima u Temišvaru. Ili je došlo vrijeme da se studentski nemiri politički artikuliraju u nekom pravcu. Studenti za sada to ne žele, ali takav im stav otupljuje oštricu i ide u prilog režimu. Vlast je nervozna i podiže razinu pritiska, a prosvjedi se vrte ukrug i lako bi mogli zabasati u slijepu ulicu, te se naprosto ugasiti poput već dva velika prosvjeda - 1 od 5 miliona i Srbija protiv nasilja.
Zasad se ne zna koja je stvarna politička snaga i moć studenata, što oni zbilja žele, koji su njihovi stvarni ciljevi. Bi li ih zadovoljilo ispunjenje zahtjeva koji iznose - da se kazne odgovorni za tragediju na novosadskom kolodvoru kada je u rušenju nadstrešnice poginulo 15 ljudi - ili oni traže promjenu režima, jer je evidentno da je ta strašna tragedija bila povod da se iskaže nagomilano nezadovoljstvo Vučićevom autoritarno-koruptivno- partijskom vladavinom u posljednjih 12 godina?
Tako poznate javne ličnosti okupljene oko inicijative ProGlas (pojavili su se kao "savjest društva" uoči nedavnih parlamentarnih izbora) pokušavaju animirati ostale "slojeve društva" na opći prosvjed - "Stani, Srbijo, stani uz studente". To je definirao književnik Gojko Božović, koji kaže kako "društvo ne može više trpjeti postojeću vlast" te da je jedini izlaz da se građani "nedvosmisleno suprotstave režimu koji je posegnuo za silom nad dostojanstvom i slobodom".
Kako ga prenose beogradski neovisni mediji, Gojko Božović je rekao da "nemamo pravo zahtijevati i očekivati da će studenti riješiti sve dugotrajne i nagomilane probleme ovog društva". Jasno je ovime poručio da se prosvjedima mora dati "politički kontekst" te da bez uključivanja ostalih društvenih skupina nema nikakvih pomaka.
Zato bi to mogao biti ključni trenutak antivučićevskih prosvjeda te da se definiraju kao takvi, što studenti ne žele artikulirati unatoč tome da je to evidentno. Studenti pak ne žele nikoga uza se, bojeći se političke zloupotrebe prosvjeda. Koliko je to učinkovito, pokazat će vrijeme.
Studenti su izdali priopćenje u kojem kažu da su sve zainteresirane strane dobrodošle na njihove akcije "ali isključivo u svojstvu građana". Dakle, političke stranke, aktivističke skupine i nevladine organizacije mogu se priključiti, ali "isključivo kao pojedinci koji podržavaju ciljeve blokade", napisali su na mreži X.
Pitanje je, naravno, kakvi bi bili politički zahtjevi i kako bi se u političkoj artikulaciji postavili recimo prema pitanju Kosova, Crne Gore, Republike Srpske, odnosno programu "srpskog sveta", zatim kakav im je stav prema euroatlantskim integracijama, Rusiji i Kini. Na stolu je puno toga.
I dok su prosvjedi na kušnji, Vučić je odlučio studentskom buntu dati politički predznak, jer mu se tako lakše s njima boriti, kao i objasniti svojim simpatizerima zašto ga moraju podržati, osim one bulumente koja ima velike političko-lukrativne beneficije, kojih se teško odreći.
"Žele iskoristiti djecu, da nas prijeđu. To nikad neću prihvatiti. Oni bi da dođu na vlast bez izbora. Nećete, majčini sinovi, dok sam živ, prijelaznu vladu nećete imati!", poručio je Vučić opoziciji, a pritom ih naziva "magarcima, zgubidanima i dokonim ljudima koji pričaju gluposti", dok profesore i javne ličnosti koji podržavaju studente časti tako da ih naziva "pedofilima, secesionistima (pogotovo one u Vojvodini) i neradnicima". Uz sve to, Vučić kada nema što drugo - osniva nacionalne pokrete, pa tako u još jedan takav kreće 23 siječnja, koji bi prema njemu trebao okupiti " novu srpsku elitu". Očito se odlučio da krene u kontramitinge.
Režim ne miruje pa ide od banalnog prema tragikomičnom, potvrđujući svoju iracionalnost i sumanutost. Vučić je tako krenuo u ofenzivu na dva propagandna fronta. Prvi je blaćenje, difamiranje i zastrašivanje samih studenata. Šalje na njih svoje paravojne batinaške postrojbe i provokatore. Nedavno je jedan na haubi auta "vozio" studenticu, a tučnjave i "sukobe" između studenata, gle čuda, uvijek fiksiraju kamere njegovih najodanijih i najogavnijih medijskih pesnica - Informera, TV Happy ili TV Pink.
No, Vučić izigrava i žrtvu progona, pa dok, s jedne strane, ne želi prihvatiti prijedlog oporbe o "prijelaznoj vladi" ("Samo preko mene mrtva"), sada izlijeće s prijedlogom o savjetodavnom referendum o sebi. Naime, predlaže da se na proljeće održi referendum o tome treba li on ostati predsjednik. Referendum o povjerenju naravno da je populistička igra da dobije ne vremenu i da izigrava demokrata, ali srbijanski stručnjaci za ustavno pravo kažu kako srpski Ustav ne poznaje takav mehanizam izjašnjavanja o povjerenju predsjedniku. No, najbizarnija kompromitacija, koja pokazuje da je Vučićevo psihopatološko ponašanje ušlo u terminalnu fazu, jest prozivanje studenata "stranim plaćenicima", i to ni manje ni više nego Hrvatske.
Naime, Hrvati (kao takvi) su glavni huškači studentskih nemira kojima je cilj "rušenje vlasti". Očito su Vučićevi propagandisti odlučili da je to s Hrvatima dobitna kombinacija, koja bi, koliko god bila apsurdna, mogla u dijelu srbijanskog društva leći na plodno tlo. No, istodobno potvrđuje opterećenost i frustraciju Vučića Hrvatskom, koja je, koliko god to iz naše perspektive izgledalo čudno, nedosanjani san i točka usporedbe.
U svem ovom Vučićevu ludilu nije nezanimljivo da su se, osim klasičnih "ustaša", na meti sada našli i Srbi iz Hrvatske, bilo oni koji su tog podrijetla u Srbiji - te se objavljuju otvorene potjernice protiv njih uz optužbe da rade za hrvatske obavještajne službe - ili vodstvo Srba u Hrvatskoj, pa tako vodstvo Srpskog narodnog vijeća nazivaju "Srbima po mjeri Tuđmana", napadaju Novosti, koje zovu "Pupovčevim novinama", da pišu "antisrpske tekstove".
Prema Leu Beširiju, direktoru beogradskog Instituta za europske poslove, kako kaže za Deutsche Welle, "Vučić već dugo pokušava od Milorada Pupovca napraviti Milorada Dodika" te je sada na djelu borba za"Pupovčeva nasljednika". Ovdje je važno napomenuti da Vučić trenutačno još ima političku podršku, da jest uzdrman ali nije na konopcima, a i strani "subjekti", poput Washingtona i Bruxellesa, nisu se opredijelili i još uvijek njega smatraju "adekvatnim sugovornikom", jer ne znaju tko bi mogao doći nakon njega, jer, ponovimo, ono što smo mnogo puta dosad konstatirali - da trenutačna oporba nema snagu niti jasne vizije i stavove o mnogim važnim temama, pogotovo kad su u pitanju regija i geostrateški planovi Srbije.
Oporba se vuče na repu studentskih prosvjeda, čeka i parazitira bez konkretne inicijative. Oporbeni čelnik Goran Ješić traži da se do izbora formira tzv. nepolitička vlada, odnosno da u njoj ne budu političari, ali za to bi u Skupštini morali glasati ne samo svi oporbeni zastupnici nego i dio vladajućih. Ješić čak predlaže da i nakon prijevremenih izbora vlada bude ekspertna, a ne stranačka.
Situacija se intenzivira, no hoće li i kada eskalirati jedno je od pitanja koje postavljaju i režim i prosvjednici.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR