Na današnji dan prije 37 godina, umro je Josip Broz Tito. Spikeru Miodragu Zdravkoviću pripala je dužnost da javnost prvi obavijesti o Titovoj smrti.
"Umro je drug Tito. To su večeras saopštili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Uskoro ćemo emitovati izvještaj sa sjednice Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", rekao je tada Zdravković auditorijumu RTV Beograd.
I spiker je samo čovjek. Čak i kada ima iskustvo i ugled jednog Miodraga Zdravkovića.
"Četrnaestog februara rečeno mi je da se ne udaljavam iz Beograda i da stalno budem u vezi s televizijom, sa svojom redakcijom. Niko mi nije rekao zbog čega, to sam naslutio čitajući saopštenje doktora o zdravstvenom stanju Predsjednika. Prethodna noć bila je kritična. Sljedeći dani donijeli su izvjesno poboljšanje stanja zdravlja i svakog čovjeka blažila je i veselila rečenica da se predsjednik Tito subjektivno osjeća bolje. I mene - nekad toliko da sam gotovo zaboravljao na ono što mi je rečeno o neudaljavanju", priča Zdravković.
Sredinom marta su mu urednici prećutno stavili do znanja za kakav težak zadatak je određen.
“A ipak, svi smo se nekako nadali da će vijesti iz Ljubljane ukloniti naše strepnje. Prisiljavao sam sebe da rasuđujem kao novinar, profesionalac, ali sam bio duboko potresen. Zamišljao sam kako će to izgledati. Hrabrio sam sebe da ću, s obzirom na svoje iskustvo, moći to uraditi na profesionalni i dostojanstveni način. To se od mene zahtijevalo i očekivalo. A kako - to nisam znao. Riječi koje bi trebalo izgovoriti, nisam se usuđivao čak reći ni u sebi. I opet sam misli odlagao: to se, ipak neće dogoditi", dodaje Zdravković.
Naravno, Zdravković nikome o tome nije govorio.
4. maja, Miodrag Zdravković je opet bio slobodan. Kod kuće, uz televizor. Poslije podne, nakon što je objavljen bilten o Titovom zdravstvenom stanju u kojem su dominirale riječi "smetnje u kardiovaskularnom sistemu, uslijedio je poziv iz redakcije.
Spiker se spremio i otišao u televiziju.
"Ne sjećam se trenutka ni tačnog vremena kada sam dobio saopštenje koje sam trebao pročitati. U hodniku koji vodi prema studiju, doživio sam još jedno iznenađenje. Tu je već bila filmska ekipa koja je snimala taj moj dolazak i to me je nekako presjeklo. Na onu punu mjeru odgovornosti i koncentracije koju sam imao, to je još nešto dodalo, ne znam tačno što, ali osjećao sam da je najveća kriza na pomolu. Znam da sam nekako ušao u studio, sjeo i da sam bio strahovito zadihan, kao da sam trčao kilometrima. Prišao mi je Milan Vukos, naš generalni direktor, da još jednom pogleda tekst i rekao mi da dopišem treću rečenicu, ono "uskoro ćemo". Automatski sam počeo pisati ono što diktira i najednom zastao - za trenutak se nisam mogao sjetiti kako se službeno zove naša zemlja... Sve su to bili djelići sekunde, a meni tako dugi."
Kada su iz režije programa upitali Zdravkovića da li je spreman, odgovorio je "Nisam!".
I odmah je shvatio da je svako odlaganje sve gore, da je program prekinut, da su televizijski ekrani "bijeli", da je ćutnja zapravo nemoguća i nedopustiva. Snaga, volja i profesionalnost spikera morali su da pobijede srce.
Zdravković je dao znak režiji da je spreman, kamere su se uključile i on je izgovorio "Umro je drug Tito".
"Kako sam taj tekst pročitao, ne znam. Svjestan sam samo da sam u jednom trenutku zastao kod neke riječi, ali sam nekako pročitao sve do kraja", zaključuje Zdravković.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR