Sošić: Dužni smo precima i oskrnavljenom barjaku, neka Rezolucija bude uvod da sve vratimo tamo đe treba!

Sošić ne očekuje izvinjenje Srbije!

To što je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o takozvanoj Podgoričkoj skupštini novi je važan momenat za crnogorsku političku scenu, ocjenio je autor serije "Božićni ustanak", reditelj Željko Sošić, u emisiji "Živa istina". 

"Ta rezolucija trebalo je da bude usvojena prije 12 godina, ali dobrodošla je i sad. Nadam se da će imati obavezujući karakter, bilo bi dobro da iz nje proisteknu izmjene nekih zakona, da ne čekamo narednih 100 godina, ili da vodi onome što je premijer najavio a to je donošenje Zakona o vjerskim zajednicama koji očekujemo. Nadam se da je to uvod u vraćanje CPC tamo đe treba da bude", kazao je on. 

Nećemo dočekati izvinjenje Srbije!

Ima li primisli da se nakon Francuske i Srbija izvini što se ogriješila 1918. o Crnu Goru? Nema, kaže Sošić.

"Reklo bi se da nema primisli. Niko realno to ne očekuje od Srbije, ona ide posljednjih godina drugim smjerom, ne priznaje genocide, izjednačava fašizam i antifašizam. Ne treba čekati izvinjenje Srbije, iako bi bilo pravedno i moralno da ga dobijemo. Sve što se desilo 1918. bilo je naređeno od vrha srpske države, to bi izvinjenje bilo ljekovito, ali sam siguran da ga nećemo dočekati i ne treba nam", kaže on. 

Bolno je slušati priče o bježanju kralja Nikole i o tome kako je odnio neko blago, kaže Sošić.

"Blaga u Crnoj Gori nikada nije bilo, ponižavajuće je slušati to. Postoji potreba da se ponizi država Crna Gora i svi njeni simboli, a atak najviše boli kad se udara na simbole, crkve, dinastiju. Čak i u Crnoj Gori se kralj Nikola doživljava kao neko ko je imao velike greške. Nije bio bezgrešan naravno, ali se radi bez sumnje o jednom od najznačajnijih vladara u Evropi tog doba, čovjeku koji je Crnoj Gori obezbijedio međunarodno priznanje, upao je u političku zamku iz koje se niko ne bi izvukao. Ja nijesam istoričar, ja sam reditelj, ali dešifrujem fenomene", kaže Sošić, koji se oko sedam godina spremao za igranu seriju "Božićni ustanak". 

Ta serija doživljena je kao antisrpska i revizija istorije. Nije ga to, kaže, ni iznenadilo ni pogodilo.

"Bio sam siguran u posao kojim se bavim sa te strane, rađen je sa visokim moralnim obzirima. Nijedna uvreda nije iznijeta, nije se bavilo prizemnim stvarima. Najveća mi je satisfakcija što se u tim kritikama nije našla ozbiljna zamjerka istorijskoj činjenici koja se u seriji pominje", kaže on. 

Desilo se skrnavljenje crnogorskog barjaka, koji Austrougari nijesu pipnuli dvije godine, ali je nakon Podgoričke skupštine skinut sa dvora na Cetinju i oskrnavljen na mnogo načina koji u seriji zbog dostojanstva čak nijesu ni prikazani. 

"Mnogo toga me pogodilo. Postojao je plan da se oskrnave crnogorski simboli i sveci. Nakon Podgoričke skupštine zaletejeli su se u Cetinjski manastir da zapale ćivot Svetog Petra Cetinjskog i bilo je u planu isto za ćivot Svetog Vasilija. Udaralo se na temeljne vrijednosti i simbole, na svece, kapelu, Lovćen pa sve do crnogorske kape. Vrlo promišljen atak na kompletno crnogorsko postojanje", navodi Sošić i primjećuje da Crnogorci znaju jako malo o jednom od najbolnijih momenata u našoj istoriji. 

I dan danas postoji sistemski plan asimilacije!

Manipulacije su, kaže, vješto upakovane.

"Tačno je da je većina tada bila za ujedinjene, ali ne i za prisajedinjene. To je glupost, to niko nikada nije izmjerio niti je mogao to da procijeni", napominje Sošić. 

"Nebrojeno je dokaza da se ta strategija i pokušaj asimilacije i dan danas sprovodi. Vrlo je temeljno isplanirana i sistematski se sprovodi. Iako se mnogi žale zbog broja studenata iz Crne Gore, tamo je i dan danas besplatno studirati ako si iz Crne Gore i izjasniš se kao Srbin. Šta je to ako nije dio strategije?", pita on. 

Najteže priznati zločine, život u Crnoj Gori bio ravan paklu! 

Tvrdokornost u stavovima kod građana o događaju koji je poništio državu, zasniva se u neznanju i izmanipulisanim emocijama, smatra Sošić. 

"Tvdrokornost političara i popova je vrlo jasna, njihova je borba za moć, uticaj, novac i privilegije. To su i instrukcije sa drugih adresa. Najteži aspekt priče su zločini koje su uzrokovale odluke Podgoričke skupštine i teško je to priznati, za to je potrebna velika zrelost i samosvijest. U crnogorskom nacionalnom biću je važno suočiti se sa tim i sa ove i sa druge strane. Ako utvrdimo istinu, a to je uzelo zamaha, moraćemo da se suočimo i sa viteštvom, junaštvom i žrtvama ustanika i sa mnogo bolnim trenucima kao što su potpuno besmislena Mojkovačka bitka i sa možda jednako teškom izdajom Mitrofana Bana koja je zadala ozbiljan udarac Božićnom ustanku. Prvo utvrdimo istinu svi, i mi i oni koji su nas okupirali", poručuje Sošić, dodajući da je najteža istina sa kojom se treba suočiti ona o zločinima bez milosti nad nedužnima.  

Jesu li to uglavnom radili Crnogorci Crnogoricima, kao što se često može čuti?

"To je manipulacija koja se uglavnom čuje iz krugova iz Srbije. Ono što se nudi kao objašnjenje je klasična podvala i gnusna laž. Najgnusnije zločine su sprovodili srpski vojnici po naredbama oficira". 

Uskoro nastavak serije "Božićni ustanak", otkriće "crnu rupu crnogorskog pamćenja"

Baš zato što se pričanje o istoriji i mučenjima doživljava kao širenje mržnje i "Božićni ustanak" je imao užasan odjek u susjedstvu. 

"Ne vidim drugi način da se oduprete nečemu. Odgovarati na to da nijeste to što znate da jeste je apsurdno. Odgovarati na to da nemate jezik i crkvu je apsurdno. Nije naše da se od toga branimo, nego da širimo znanje o našoj istoriji", kaže Sošić i najavljuje da se radi na scenariju nastavka serije. 

"Ponešto se i znalo o Podgoričkoj skupštini i Božićnom ustanku, ali o ovom periodu koji će biti opisan u seriji gotovo ništa se u javnosti ne zna. To je crna rupa crnogorske kolektivne svijesti i pamćenja. Podaci koji se mogu naći su zastrašujući, bolni a toliko otrježnjujući da se jednostavno mora baviti time. Mislim na Rovačku republiku koja predstavlja apsolutno neku vrstu stravičnog genocida", kaže Sošić. 

Vidjeće se da se Sjever više borio za Crnu Goru od drugih njenih krajeva. I broj komita je tamo bio veći.

"Iz Rovaca su odvođene žene i djevojke. Dužni smo prema precima i potomcima da takve stvari obznanimo. Besmisleno je govoriti o tome da je neki tamo reditelj izmislio da je bilo zatvaranja mačaka ženama ispod suknje da im razdiru utrobu. To su zločini koji se prenose sa generacije na generaciju, Rovčani su platiti veliku cijenu za odanost Kraljevini Crnoj Gori i bili su prinuđeni da kažu da su pogriješili", rekao je Sošić. 

Država mora da zaštiti i Crnogorce i Srbe u Crnoj Gori od nasrtaja spolja

Podjele postoje, to je direktna posljedica tih događaja, smatra Sošić. 

"Jedan narod, crnogorski, nakon okupacije podijelio se na dva. To ne smije da nas spriječi da zaboravljamo, ili da prihvatimo pomirenje koje nam nude pod njihovim uslovima", kaže on i dodaje da podjele nijesu glavni problem.

"Moramo poštovati osjećanje drugih, ali i da drugi poštuju naše. Može se živjeti harmonično, ako bi se zaštitilo od zloupotreba tih podjela. Ako neko cijeli narod naziva volovima to je uvreda i provokacija. Ako se iz Srbije konstantno nameće sukob i priča u ime Srba iz Crne Gore da su građani drugog reda i opasno igra sa stabilnošću onda država mora da upotrijebi mehanizme i zaštiti sve od tih nasrtaja spolja", dodaje on. 

Ideja slavnih komita oživjela 2006. 

Nedostatak nacionalnog ponosa je naša boljka i danas, primjećuje Sošić. 

"Moraju se znati neke stvari koje treba da nas učine ponosnim. Komite su bile primjer junaštva i ljudske časti, jer su to ljudi koji su se borili sa dubokom sviješću o tome da biju izgubljenu bitku, ali su odolijevali tome, bez svoje države i kralja, bez nade da će Crne Gore ponovo biti, ali su se borili za ideju. To je ključ i dokaz da je ta ideja nastavila da živi je 2006. kada je duh oživio i kada je iskra donijela ono o čemu su sanjali. Ostavljali su kosti po šumama, jurili su ih najsposobniji policajci da bi likvidirali glas otpora", rekao je on. 

Upravo proučavanjem komita i saznavanjem o njihovoj veličini vraća se iskra nacionalnog dostojanstva, vjeruje Sošić, jer se ničiji identitet u Evropi kao naš toliko ne napada. 

"Ne znam ni za jedan narod kojem se govori da nije to što jeste. To su takve budalaštine, nije dostojanstveno ni komentarisati", kaže on. 

Ima li nade da 100 godina od "Podgoričke skupštine" obilježimo na dostojanstven način, sa jedinstvenim stavom,  na primjer nekim okruglim stolom u CANU?

"Siguran sam da će se Crnogorci odnositi prema tome onako kako mi sada to utvrdimo, ovih godina, i koliko uspješno iznesemo istinu. Mislim da se i kroz ovo i sva druga pitanja moramo pozabaviti i moralnim dilemama koje nam razdiru društvo i državu. Božićni ustanak je podignut da bi se pregovaralo a ne ratovalo", napominje Sošić.