Stojanović: Srebrenica ruši srpski monopol na status žrtve, Amfilohije je "električni zec"

Profesorka na Filozofskom fakultetu u Beogradu, istoričarka Dubravka Stojanović vjeruje da je izjava srpske premijerke Ane Brnabić da u Srebrenici nije bilo genocida promišljen stav, a ne lapsus. Ona, u emisiji "Živa istina" kaže da je posrijedi nešto dublje od suočavanja sa prošlošću - potreba za monopolom na status žrtve genocida. 

„Sistematski se izbjegava ta riječ. Nastaviti da govorite da to nije genocid znači negirati međunarodno sudstvo. Pitanje je zašto je to toliko važno, spremni ste da prihvatite etnička čišćenja, logore, silovanja, ali genocid ne može nikako. Mislim da nije samo stvar u tome da se izbjegava suočavanje, to je nešto dublje – potreba za monopolom na genocid.

Ako se sjetimo kako je krenula ratna propaganda u Srbiji 80-tih, taj rat koji se pripremao zvao se prevencijom genocida. Jedna od glavnih tema bila je ta riječ genocid- Srbi kao genocidirani narod, Hrvati kao genocidni narod, genocid nad Srbima je postala svakodnevna tema, pokazivane su lobanje i dječji prstići, otvarane su jame...

Proizvodnja tog straha je bila uvod u rat i time su Srbi od sebe napravili žrtvu broj jedan – monopol nad genocidom. Kao što je rekao izraelski intelektualac Amos Oz - 20 vijek je vijek svjetskog šampionata za najveću žrtvu.

Mislim da su se u tu utakmicu mnogi uključili, Srbi posebno, mnogo prije drugih, sebe su stavili u ulogu genocidiranog naroda. Mnogo toga je iz toga proizašlo pa i društvo srpsko-jevrejskog prijateljsta, jer su se predstavljali žrtvama skoro kao Jevreji.
Treba to uzeti u obzir, dakle ne dozvoljava se konkurencija - ne može niko drugi biti genocidiran, posebno ne od strane najveće žrtve. Tu je ta jedna komplikovanija igra, jer bi izgubili alibi, svetu poziciju, koja je jako važna, jer vam opravdava sve što dalje činite - žrtva ne može biti kriva. Srebrenica je nešto što ruši autostereotip o jedinoj i najvećoj žrtvi genocida“, kaže Stojanović.

Amfilohije je portparol antizapadnjaka- cilj je Vučić, a ne Kosovo

Profesorka Stojanović vjeruje da još nije došao momenat kada će Srbija Kosovom morati da plati ulazak u EU. 

Upitana šta je onda natjeralo potpisnike „Apela za odbranu Kosova i Metohije“, uključujući mitropolita SPC Amfilohija, da pomisle da Vučić sprema izdaju Kosova i da li oni onda znaju nešto više nego ostali, Stojanović odgovara odrično.

„Ne, to je jedna ekipa sa svim svojim frontmenima, a Amfilohije je 'električni zec', dakle onaj koji prvi povuče trku, ali ta ekipa 'jaše' još od osamdesetih. To su manje više sva imena koja su pokrenula sve: od memoranduma i drugih nacionalnih planova, do ratne ideologije. To je stara ekipa, odavno je zajedno i redovno na taj način „izlijeće“. Pitanje je zašto baš sad, ali mislim da nema to veze sa Kosovom.

Saglasila bih se tu sa Ivanom Čolovićem koji je rekao da je Kosovo zlatna grana srpske politike. Kosovo je uvijek tu da ga potegnete kad hoćete nešto drugo da kažete. Apelacionisti su htjeli da kažu da su protiv Vučića i protiv, što je za njih najvažnije EU, modernizacije, bilo kakve transformacije, dakle to oni govore“, smatra Stojanović.

Upitana na osnovu čega potpisnici vjeruju da je Vučić od dvije stolice odabrao Zapad, a ne Istok, kaže da je posrijedi prevencija. 

„Mislim da se oni više plaše, a Vučić ni sam ne zna šta je odabrao. Apel je preventivan. Ta ekipa je još osamdesetih, prije svega u crkvenim glasilima, a onda i drugim, pokrenula pitanje promjene granica Jugoslavije, etničkog čišćenja. To je program koji su oni napravili i nastavljaju sa tim i prosto preventivno prijete Vučiću da se slučajno ne odluči za EU“, vjeruje ona.

Igra "muzičkih stolica"

Da li za takvu akciju postoji podsticaj iz Moskve?

„Ima mnogo dokaza da su stalno u nekoj vezi sa Moskvom, ta veza se potvrdila sigurno tokom petooktobarskih promjena. Jasno, bilo je i projekata koji su pokazali da je njeno propagandno, finansijsko, medijsko prisustvo sve veće, ali nijesam saglasna sa teorijom da se radi o dvije stolice već bih to uporedila sa igrom muzičkih stolica - to je ono kad imate mnogo stolica pa se pusti muzika, onda kad muzika stane vi morate da nađete svoju stolicu i tu neko ispadne. Na Balkanu imamo mnogo više igrača, uz Rusiju, Ameriku i EU, tako da je ovo komplikovanija igra. Vidjećemo ko će svoju stolicu naći, a moja strijepnja je da će Srbija ostati bez ijedne“, objašnjava Dubravka Stojanović.

Hoće li Vučić i Irinej da sklone Amfilohija? 

Prokomentarisala je i lavinu optužbi protiv poglavara SPC u Crnoj Gori, uključujući  najneočekivanije - da je Amfilohije „Montenegrin“, da nije uradio ništa radi sprjelčavanja ulaska Crne Gore u NATO, da se zalagao za priznanje nezavisnosti Kosova, kao i spekulacije da su se navodno Vučić i srpski patrijarh dogovorili da eliminišu Amfilohija jer pravi probleme Vučiću na političkoj sceni, preko njega Rusi „gruvaju“ u predsjednika Srbije, a ima i ambicije da bude srpski patrijarh, što se Irineju ne dopada.

Stojanović je u „Živoj istini“ pojasnila svoju tezu o tome da je zapravo odabirom 9. januara za Dan Republike, Republika Srpska priznala koja strana je počela rat.

Odgovorila je i na pitanje zbog čega u Srbiji na pravi način nije bilo suočavanja sa onim što se dešavalo 90-tih i može li se to razumjeti kao nagovještaj da se postigne sve što devedesetih nije postignuto, uz pomoć sada mnogo jače Rusije?

Ima li Rusija ozbiljne pretenzije na uticaj na Balkanu, bi li valjalo da se u pregovore Beograd - Priština uključi Moskva ili Vašington?

Samo su neka od pitanja na koje je odgovarala Stojanović u Živoj istini.