Srpskoj politici Njegoš treba zbog kosovskog mita na kojem se gradi nacionalistička ideologija

1-Njegoš nije bio potreban Srbima više no Mažuranić, Krleža, Prešern, Koneski, Kadare ili Selimović. Bio je potreban velikosrbima! Oni su svoju mjeru posesivne patološke potrebe za Njegošem nametnuli „vaskolikom srpstvu,“ ostalim južnim Slovenima, čak i samim Crnogorcima.

2-Bez posrbljenog Njegoša unaprijed je propala svaka strategija velikosrpskog posrbljivanja Crnogoraca! „Očevi utemeljitelji“ velikosrpstva još u 19. vijeku shvatili su da Njegoša nije moguće posrbiti, posvojiti ni oteti od Crnogoraca nikakvim racionalnim sredstvima ni argumentima.

3-Nije ga moguće oteti, jer za to nema istorijskih argumenata. Nije ga moguće staviti u korice „srpske knjževnosti,“ jer on tu nema nikoga svoga ni ikoga sličnoga sebi. Nije mu moguće posrbiti poetiku, jer ona je - crnogorska, par excellence crnogorska!

4-Utemeljivači velikosrpstva su se pred silinom ovih činjenica o Njegošu odlučili za strategiju njegove „hermeneutičke“ falsifikacije. U njeno središte stavili su golu izmišljotinu o Njegoševom „srpstvu.“ Iz nje su odmah „izveli“ drugu lažnu premisu o „vazdanjem srpstvu“ Crnogoraca.

5-Sudbinski im je bio potreban baš takav lažni zaključak. Mislili su da tako mogu „legitimirali“ svoje „pravo“ na prisvajanje svega crnogorskog, uključujući i teritoriju Crne Gore. Iz toga je slijedila generalna strategija infantilizacije, inferiorizacije i utilitarizacije Crnogoraca za potrebe...

6-potrebe „srpstva“ i njegove ekspanzije na Balkanu! Crnogorci su im tu bili potrebni kao laka pješadija, „topovsko meso“ i objekt na kome sprdnjom iskaljuju svoje istorijske frustracije. Zbilja, je li Njegoš bio Srbin? Jeste, taman kao što je Šekspir bio Danac ili Mlečanin!

7-Da je ban Jelačić pokrenuo Hrvate u borbu za nacionalnu slobodu, a ne da čuvaju tron svojih bečkih okupatora, zaslužio bi od Njegoša posvetu kao i Karađorđe. Da je napisao posvetu Jelačiću, našla bi se kakva „hermeneutička“ avetinja da tvrdi da su Crnogorci – Hrvati!

8-Nikad i niđe Njegoš za sebe nije rekao da je etnički Srbin ni da su Crnogorci etnički Srbi! Naprotiv, ne samo čuvenom opaskom o „veseloj Srbadiji,“ nego i što je mnogo važnije posvetom Gorskog vijenca Karađorđu - razumije se, ne kao ocu Crne Gore, nego kao „ocu Srbije“ - on je jasno predočio....

9-da Crnogorci nijesu Srbi u etničkom ni u političkom ni u bilo kom drugom smislu.Srbi i Crnogorci su potpuno dva različita svijeta i tako je najbolje da ostanu i zbog samih sebe i zbog Evrope i zbog ostatka svijeta.

Njegoš im treba zbog par srbovanja, koje je ka' junoša pokupio od svojega učitelja, srpskog agenta, Sima Milutinovića Sarajlije. Što doista misle o njemu (i Crnogorcima generalno) najbolje su iskazali časteći ga epitetima poput ''odvratni mitronosac'' , ''franzavi krvnik'', ''okorjeli zlođej'' itd.

Sjajan intervju velikog pisca. Bez imalo suzdrzanosti iznosi razloge zbog kojih je postao ono sto jeste. Filozofski i ljudski intoniran intervju. Popovic je, bez i malo precerivanja, crnogorsko blago, zbog svog cjelozivotnog angazovanja kao pisca i beskompromisnog branioca crnogorske nezavisnosti.

Perfektan intervju našeg najboljeg živog pisca.Sve knjige koje je on napisao su dokaz da imamamo utemeljenje ka država i nacija.Dok sam ih čitao imao sam osjećaj kao da putujem nekim vremeplovom u našu prošlost ,a sa zadnjim romanom i sadašnjost..