Međeđa usluga

Izjave gospodina Železnjaka poništavaju, bar za sada, najave i pretpostavke da će odnos zvanične Moskve prema Crnoj Gori preći u suptilniju fazu: umjesto smirivanja, bliski Putinov saradnik bljuje vatru "urbi et orbi"

Piše: Miodrag Vlahović

U diplomatiji se rijetko dešavaju slučajnosti. Slučaj je još rjeđe prisutan u komunikaciji suverenih država. Svaka je riječ izbalansirana, ili bi bar takva trebalo da bude, kažu i stare i nove knjige na tu temu. Način na koji je nešto rečeno važan je - do nivoa da, ponekad, prevazilazi i značaj izrečenog.

Najnovije salve ljutitih "upozorenja" i javnih instrukcija  (polu)zvanične Moskve, što ih je, ko zna koji put, izrekao g. Železnjak, nose sa sobom dimenzije od kojih se Kremlj do sada uzdržavao ili se ustezao da ih tako direktno i javno saopšti.

Prvo, ruski zvaničnik je, kroz eksplicitnu i nedvosmislenu instrukciju opoziciji u Crnoj Gori, doveo opozicione lidere u vrlo nezgodnu situaciju. Umjesto zakulisnih sastanaka u Moskvi i u Groznom, o kojima smo čitali bajkovite i cenzurisane izjave učesnika, imamo izravnu poruku, koja, s obzirom na to s kojega mjesta dolazi, ima prizvuk i značenje naredjenja - da opozicija mora imati jedinstvenog kandidata na predsjedničkim izborima. Pa se vi viđite, rekli bi naši stari.

Da je sreće i da se poštuju pravila, već danas je trebalo da čitamo izjavu nekog od naših/njihovih opozicionara, kako, da malo improvizujemo, "ni Moskva, ni Vašington, niti bilo ko treći, neće nama određivati što i kako treba da radimo". Varijacije na ovu temu moguće su, ali bi simpatizeri i podržavaoci ideje o neutralnosti naše zemlje mogli tako da reaguju - ne bi li, bar ovim povodom, pokazali da umiju da odglume tu "uzvišenu ideju" neutralnosti, nezavisnosti i autentičnosti

Železnjak: SAD pritiskaju opoziciju u Crnoj Gori

Drugo, dok čekamo da se takvo što desi - a čuda su vazda moguća - g. Železnjak je, sasvim namjerno, izdvojio neuspješnu  kandidaturu g. Lekića, kao dobar primjer onoga za što se Moskva zalaže. Na stranu objašnjenje o razlozima neuspjeha tog poduhvata g. Lekića, ova post-festum podrška nema karakter iznenadjenja: jedan od vodja "DEMOS-a u zalasku" isticao ae "pojačanim senzibilitetom" za interese Rusije u našoj zemlji, a i šire. Njegova (Lekićeva) objašnjenja i predvidjanja o kraju NATO-a (koje je ta organizacija, nekim čudom, preživjela), išla su kao dopuna njegovom pozivu na razgovor o "dešavanjima u Ukrajini", đe je, takođe, imao izdvojeno mišljenje, nimalo nalik američkom i evropskom. Zato nije čudo što Železnjak hvali Lekićev primjer, makar se više i ne radilo o Lekiću ... Tempi passati.

Što nas dovodi do trećeg detalja, takođe značajnog: a na koga bi to Kremlj mogao da pomisli kao jedinog kandidata, iza koga bi naših "dvjesta miliona" sa Istoka mogli da stanu u presudnom času? Potencijalni izabranici treba dobro da razmisle - koliko će im takva podrška pomoći i može li im pomoći? No, biće za tu priču vremena, još nam Kremlj nije oktroisao jedinstvenog opozicionog predstavnika.

Četvrto, da ne smetnemo s uma: g. Železnjak u svom obraćanju kritikuje g. Hojta, zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD, zbog navodnog pritiska koje je izvršio na opozicione prvake u našoj zemlji. To je vrlo čudna teza - ne samo zbog toga što se američki diplomata nije susrio sa liderima Demokratskog fronta, niti se ta gospoda može nadati skorim susretima sa američkim i evropskim zvaničnicima - već i zato što se ostatak opozicije dragovoljno odazvao pozivu na taj razgovor, tj. razgovore. Onda ispada da ruski diplomata proziva američkog što se bavi diplomatijom na uobičajen i regularan način, a ne kroz javnu instruktažu "zdravim snagama" u našoj zemlji. (Nota bene: obratite pažnju na "potrebu povratka u političku arenu", što je izraz koji je javno upotrijebio Hojt Brajan Ji. Samo neupućeni ne bi shvatili da se tu misli na potrebu povratka opozicije u Skupštinu.) Ispada da je i američki zvaničnik, umjesto te "umivene" izjave, trebalo da javno i naredbodavno podastre petogodišnji plan i program naše opozicije, a, uzgred - i vlasti - zašto da ne?

Na kraju, i najvažnije, jedan je utisak snažniji od drugih: kad se malo bolje razmisli, javno obraćanje g. Železnjaka više je poruka crnogorskim saveznicima na Zapadu, nego što je savjet koji može biti od koristi opoziciji u Crnoj Gori.

Ne brižimo mnogo da li će Zapad shvatiti tu najnoviju staru poruku iz Moskve, snaći će se oni nekako - ali smo sigurni da je ruski Međed, oličen ovoga puta u g. Železnjaku, učinio našoj opoziciji - međeđu uslugu.

Kada se ne bi izložili opasnosti da nas na moskovskim daljinama pogrešno shvate - čestitali bi i zahvalili ruskom zvaničniku na tome. Znamo ruski bar toliko, zlu ne trebalo!