Ko pomenu Radovana, ne vidio tehničku vladu

Piše: Darko Šuković

Koncernu "Vijesti“ jedno se mora priznati – agituju s netipičnom strašću za nekoga ko radi po tarifi. A, nije uvijek bilo baš tako. Na početku, koji potraja godinama, samo im Đukanović bijaše svet, a svi ostali, bez obzira na položaj, potencijalna lovina. Takva, mudra taktika, omogući vlasnicima i priključenost na državnu sisu i masku nezavisnosti.

Kad je brak iz interesa propao, svi naredni – sa Pozitivnom, DF, URA, Demokratama - garnirani su entuzijazmom, kao svojevrsnim bonusom za naručioca medijskih radova. Možda će nečiji memoari ili optužnica rasvijetliti taj fenomen, nespojiv sa ljudima koji emocije izražavaju brojevima. Recimo, poslije koje sume glad za novcem prerasta u potrebu za društvenim prestižom i političkom moći? Kad, jednom, uvedu nauku o tranziciji, valjaće taj podatak.

No, neki novi momenti upućuju na zaključak da ključni kreatori uređivačke politike koncerna nijesu sasvim operisani od ideološkog, kao faktora pokretača? "Vijesti“ su, naime, jedini uticajni dnevnik u regionu, koji na naslovnoj strani nije imao presudu Radovanu Karadžiću! Urednički propust? Ako je neko htio da ih "vadi“ tako, ućutkali su ga brzo, grčevitom odbranom Organizacionog odbora uličnih protesta i njihovog stava da "naravno da nemaju“ komentar o presudi ratnom zločincu.

Zamislite nešto što se samodefiniše kao "građanski protest“ a neće da se javno odredi prema presudi za genocid! Nego se iščuđava novinarskom pitanju o "osobi koja nije ni državljanin Crne Gore“! Ne prepoznajući ili ne osjećajući ni potrebu, ni obavezu da se vrijednosno odredi prema planetarno značajnom događaju iz komšiluka. Ostavljajući crnogorsku javnost da nagađa kakva se vizija multikulturalnosti krije u tim glavama, šta misle o Velikoj Srbiji, podržavaju li BiH... Ili misle da građani ne  treba da znaju šta o tim sitnicama misli neko ko pretenduje da vodi državu? Pa, takvu partiju već imamo.

Možete li da zamislite maloumniju odbranu tog skandaloznog odgovora, od jednačenja po važnosti presude Karadžiću, sa igrama košarkaša "Budućnosti“ (bez dodatka "Voli“ –valjda se ne reklamira dovoljno) i pripremama za turističku sezonu? Sve začinjeno podsjećanjem na Đukanovićevu podršku Karadžiću, dok je "palio Bosnu“ i zaboravom da je, dok je, tek ustao sa Miloševićevog kanabea, osnovao "Vijesti“. Na radost i berićet, a bez ijednoga prigovora savjesti vlasnika i kolumnista.

Puku se pohuje mozak porukom da nije bitno savezništvo sa političkim fanovima Radovana Karadžića danas, nego ono od prije četvrt vijeka. I da je društveno-politički ispravno ne ljutiti DF, bez čijih divizija bi protesti izgledali kao podgorički korzo po kiši... čak ni brisanjem "komentara“ na portalu, u kojima veličaju tekovine bivšeg lidera bosanskih Srba.

Novinarski je kad pitaju Sergeja Trifunovića o presudi Karadžiću, a "udbaški“ kad isto tražiš od lidera "Odupri se“!? Biće da je ovo tumačenje prije materijal za dobroga psihijatra, kadrog da pronikne u dječačke traume, nego za eksperte etike novinarstva. Pogotovo za domaće dunstere iz te oblasti.

Valjda bi (očekivani) pozdrav lidera “Odupri se“ osuđujućoj presudi za Karadžića obradovao civilizovan, demokratski korpus protivnika sklerotičnog DPS i klijentelističkih BS i SD, i snažno uputio na građanski karakter protesta? Ko bi, stoga, pomislio da će no comment biti njihova reakcija na doživotnu za ratnog zločinca? A, tek, da će se u najjačoj medijskoj kući u državi (hvala Vladi CG) solidarisati sa takvim odgovorom, a ne sa pitanjem?

Niko... ko ne živi u Crnoj Gori.

Zapravo, postoji jedan i pomena je vrijedan, ajmo reći- granični slučaj. To su evroamerički sponzori narečenoga koncerna. Opisani tretman ratnog zločinca ostaće za njih tajna, kako zbog blaženog neznanja ambasadora da pišu i slušaju crnogorski, tako i zbog gustog sita kroz koji njihov staf propušta uratke "kritičkih“ medija. Što EU i Amere drži u apsurdnom stanju konstantne podrške promoterima ruskih interesa u Crnoj Gori.

Pa, kad i to svjetlo bacite na slučaj omerte glede presude, kad vidite kako fulaju profesionalci iz starih demokratija, možda i ne treba prestrogo suditi lokalnim amaterima što misle da je mudra politika ćutanje o fašizmu, da se ne bi raspao front protiv kriminala i korupcije.

Muka je, samo, što je tu ćutnju i njeno pravdanje rječitom učinila i demaskirala, partnerska glasna podrška bratu Radovanu i njegovom nedjelu.