Za Antenu M piše: Jakov Daković
Projekcije su čudna stvar. Kad nekog ili nešto volimo mi smo skloni da mu pripisujemo osobine koje i sami imamo ne primjećujući u tom manevru nepoštenje i lukavstvo uma, hegelovski rečeno. Tako jedan mladi autor, vičniji pozorištu nego pisanju, nedavno izjavi da ga Njegoš podsjeća na Stivena Hokinga i da bi, da je živ, on radije prisustvovao lansiranju neke rakete (!?) nego kakvom crkvenom saboru. Prije svega, kontemplirati šta bi Njegoš volio i radio da je rođen u neko drugo vrijeme vrlo je sklizak teren, s koga se lako pada. Hajde da ipak pogledamo ovo nesrećno poređenje prvo s estetske strane: Njegoš - obrazac muške ljepote, Stiven Hoking - znate i sami. Ne znam za vas, ali meni je to poređenje jako zasmetalo. Zar se autor od tolikih naučnika nije mogao sjetiti nekog drugog nego baš Hokinga?
Ali, reći će se, tu se ne poredi vanjština nego dva genijalna uma. To mi je jasno, i odlično znam da je Njegoševa intelektualna radoznalost bila ogromna, da se interesovao ne samo za filozofiju već i za nauku (od jednog Engleza čak traži da mu nabavi mikroskop). Svejedno, ne treba trčati pred rudu i zaključivati da je Njegoš bio skroz - naskroz racionalista, ili pak bonvivan koji je dan- noć jurio žene ili socijalista, čak i anarhista, kao što autor tvrdi.
Njegoš jeste u mnogo čemu bio liberalan, nije toliko mario za crkvene kanone što će najzad, priznati i episkop Nikolaj u djelu "Religija Njegoševa". Ali moramo imati u vidu da je Stephen Hawking tvrdokorni ateista a da je Njegoš bio duboko religiozan. I tu ovo poređenje odmah pada u ponor besmisla i banalnosti.
Da vam ne bih dosađivao vlastitim interpretacijama Njegoša koje isto tako mogu biti subjektivne i prožete projekcijama, ja ću ovaj put pustiti Njegoša da govori. U pitanju je pismo knezu Milošu Obrenoviću, a tema je Dositej Obradović. Navodim ga u cjelosti:
"Vaša Svjetlosti,
Ima nekoliko danah da se bavim ovdi u Trijestu čekajući prilike otpraviti se u Crnu Goru, i baš na dva tri dni prijed mojega odlaska dopadnu mi odnekud u ruke sočinjenija pokojnoga Obradovića, prepečatana u tipografiji Vaše Svjetlosti. Ja sam se tomu veoma udivio i začudio kako se dopustilo to u vašu tipografiju prepečatat, u tipografiju iz koje su dužni istočnici slatki i pitatelni u narod pravoslavni istjecati, a ne gorki i otrovni.
Svjetljejši Knjaz, to je javno podruganije s blagočestijem koje je korijen ščastija slavjanskoga sadašnjega i budućega. Ja znam istinito da Vaša Svjetlost, kako se u druge stvari umno vladate, tako biste onaj razvrat od svojega naroda udaljili da Vam nijesu tu stvar naopako predstavili Vaši služitelji, koji to zlo sjeme nijesu posijali na štetu blagočestija ni iza šta drugog do iz sopstvenoga interesa.
Takvi slučaj mene prinuždaje moliti vas pokornjejše da zapovijedite višerečena sočinjenija ne puštati iz vaše tipografije i da ih zabranite u vaše knjažestvo svakome čitati i imati kao što i druga sva praviteljstva zla i razvratna sočinjenija zaprečuju.
Ja prosvješčenije ljubim, no ono prosvješčenije koje je polezno narodu našem,koje je soobrazno današnjim opstojateljstvima našima i kojemu je temelj blagočestije ;a prosvješčenije razvratno, kojemu su zli osnovi učinjeni na podruganije svetinje slavjanske niti ja ljubim niti će ijedan upravomisljašči Slavjanin.
Ja bih Dositeja počitova da je umio svoj dar duševni obratiti u korist našega naroda, ali ga obratiti nije umio,i zato ga prezirem kako čovjeka koji nije vidio u što se sadrži sreća naroda, što li mu može prirediti nesreću i kako čovjeka koji je nekome bio podlo orudije podsmjejanija nad blagočestijem.
Vpročem pozdravljajući vas ljubeznjejše imam sreću biti s visokopočitanijem
Vaše Svjetlosti
predanjejši sluga
Vladika Crnogorski
P.P.Njegoš
Trst, 3.avgust 1837.
Sapiénti sat, ljubezni čitaoče. Mogli bismo za trenutak pomisliti da čitamo mitropolita Stratimirovića. Takođe, obratite pažnju kako oprezno i pažljivo vladika Rade saopštava Knezu Milošu da su mu čitavu ovu stvar "naopako predstavili njegovi služitelji" jer je Miloš, bio, ehm...nepismen. Nego šta se desilo sa mitskim Njegošem s početka teksta, Njegošem koji je antitradicionalista, ljubitelj prirodnih nauka i Aufklerunga? Nema ga, izmaštan je, baš kao što srpski nacionalisti izmaštavaju Njegoša po svojoj mjeri i potrebi. I što bi rekao antijunak današnje priče: "Knjige, braćo, knjige, a ne zvona i praporci!". Ali ne knjige kakva je Dawkinsova "Zabluda o Bogu" ili Hawkingova "Kratka povijest vremena" već knjige dublje i pametnije, s više metafizike a manje tiranije kvantiteta, da upotrebim izraz Rene Genona. Jer nije sve u ovom univerzumu mjerljivo, dokazivo i racionalno kako naučnici često u svojoj aroganciji misle. Znao je to Njegoš odlično. Petar I bi se bolje slagao sa Dositejom. Njegoš je dublja religiozna priroda od svog strica, a iz ovog pisma se može zaključiti i da je sumnjao da je Dositej Obradović austrijski čovjek, ali to prepuštam istoričarima.
Radi lakšeg razumijevanja sadržaja pisma dajem svoje tumačenje manje poznatih riječi
Istočnik - izvor
polezno - korisno
počitovati - poštovati
pitatelno- hranljivo (ovdje u smislu - dušekorisno)
soobrazno - primjereno
ščastije - blagostanje, sreća, dobrobit
Mtodor
Ovako, knjige Dokinsa, Hokinga, Deneta, grejlinga, Krausa i mnogih, mnogih drugih savremenih mislilaca bi morale biti u svim knjižarama u CG. A što se tiče D Obradovića i njegove zaostavštine to nažalost nikad neće biti "glavni tok" srpske ni kulturne ni bilo koje druge politike, nažalost
Miodrag vujovic
Hvala Jakove.